| ožujak, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
On my tree
No one is sitting here... Svatko od nas sjedi na svojoj grani koja se rijetko prepili, ali kad se padne padovi su često bolni. Nikad neću zaboraviti da je patnja patnja i bol bol SAMO ako je takvom sami napravimo kako je to jednom lijepo rekao Hesse... Ovo su moji analgetici, neki od vas će ih gutati sa mnom a neki će čekati da zajedno odemo u Strawberry fields.
Ovo je moj drugi blog. Prvi je evangelista.blog.hr i ja sam moglo bi se reći kombinacija oba ta dijela... Nekad će se i ispreplesti, ali to su u biti dva različita puta. Hvala svima koji prate moje korake i anelgetike... Bez njih bi zaista boljelo, ovako je sve ipak samo igra...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
strawberry fields
DESET ZAPOVIJEDI
- 20:31 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Blagi Bože, ispovijedam Ti svoje navodne grijehe. Izravno ti se obraćam premda znam da imaš i pametnijeg posla, jer ne želim da me ucjenjuju Tvoji samozvani ovozemaljski poslanici. Bit ću kratak. Prvo. Nemam drugih bogova uz Tebe. Zato me jahači zlatne teladi što plaze po Tvojim oltarima zovu nevjernikom. Oprosti im. Oni ionako neće pisati Evanđelja. Drugo. Spominjem Tvoje ime često u različitim kontekstima. Uvijek u nadi da ćeš me čuti. Nekad i uzalud. Treće. Zahvaljujem Ti na svakom izlasku Sunca. Svi mogu biti sveci ako se ima dovoljno skromnosti da ih se takvima učini. Četvrto. Poštujem oca i majku jer još uvijek vjeruju u svoju djecu, usprkos svim očekivanjima koja ona nisu ispunila. Peto. Učili su me kako se ubija u krajnjoj nuždi. U tvojim su riječima nalazili za to opravdanje. Nisam došao u iskušenje. Šesto. Ljubav sam vodio. Ali ne smatram to bludnim grijehom. Grijeh je samo kad to radiš preko volje. Sedmo. Krao sam i kradem od onih koji su od mene duhom bogatiji. I što im više uzimam, to mi se čini da ga oni više imaju. Osmo. To što ne znam razlikovati san od jave, stvarnost od fikcije, ne ubrajaj u lažna svjedočanstva, Jer ja zaista pričam samo ono što vidim. Deveto. Što se tiče eventualnih brakolomstava, incesta i tome slično, vidi točku šest. Deseto. Ne želim nikakve tuđe stvari jer sam slobodan u svom minijaturnom svijetu. U njemu ne postoji ništa što već sada nije moje. Sad bi se, kao, trebalo pokajati i čekati da Ti dosudiš pokoru. Ali, čemu to? Blagi Bože, ja se ne osjećam krivim. I kad me drugi put stvoriš, bit ću isti. I.S. Suri. ODLUCIH NA OVAJ BLOG STAVITI PJESMU DRAGOG MI PRIJATELJA I. S. SUROG I NADAM SE DA NEĆE ZAMJERITI NA TOME... MENI JE OVA PJESMA U SVOJOJ POSEBNOSTI U JEDNOM TEŠKOM RAZDOBLJU OTVORILA VIDIKE... NADAM SE DA ĆE OTVORITI NEKE NOVE PUTEVE BAREM JOŠ PONEKOM. HVALA SUROM NA OVIM STIHOVIMA... evangelista... |
RULET
- 23:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Vrti se u krug. Sivilo između crvenog i crnog kocka je vlastitog sna. Bitak, životna filozofija, to veliko sažeto sve izgubilo se negdje između cuge i realnosti. Više nema nekog stvarnog okvira za život. Zašto si je sve to natovario na leđa? Žena, doveo ju je k sebi, a ona u naivnosti svojstvenoj svima od njene sorte želi promijeniti svijet. Kao da to nije već nebrojeno puta pokušano. Vrti se u krug i dalje. Gubi se granica. Pita se da li je ikad postojala? Kome pripada ovaj glas što ga čuje u sebi? Nema boje i dubine, potpuno je bez atributa, a ipak mami i zove. Izgubljen je. Kako bi bilo da se promjene zakoni, da se krene od drugih aksioma? Da li bi onda svijet uvjetovan njima izgledao drugačije? Promijeniti samo jednu konstantu, kakve su Planckova, brzina svjetlosti ili gravitacijska i tako promijeniti svijet. Njegov motor bi vjerojatno zaribao, jer mu fali sastavni dio. Možda je to već odavno trebalo učiniti, možda je ova igra zaista predugo trajala... * I. Ljudi su ustvari bezoblična masa mrava, koja nije svjesna da i njihov mravinjak može biti uništen. Vole si utvarati da su nešto više na stepenicama postavljene hijerarhije, razmišljaju kao svaki eksperiment u granicama dopuštene pogreške. Zabavno ih je promatrati. Jesam li ustvari voajer? II. Na početku bijaše usamljenost i Sotona. Prigovarao je svemu, ničim nije bio zadovoljan i pokušao je iz čistog inata odrediti neka svoja pravila. To naprosto nije moglo biti dopušteno. Zanimljivo je da su stasali kao prijatelji, istodobno jedan pored drugog, sve dok si nisu počeli ići na živce. U jednom trenutku, nakon što su to dugo držali u sebi, počeli su skakati jedan drugom za vrat. Možda je ipak malo presmiono reći stasali, jer bi istinitije bilo oduvijek postojali ili jedan drugog uvjetovali. Svaki sukob ima svoju povijest, kao što svaka medalja ima dvije strane. Umijeće popunjavanja vremena svađom u samoj je biti postanka svega. Radi se samo u tome što su oboje bili tu i prije nego je sve počelo. Možda je opet sve stvar i ljubomore, jer i ona bijaše tu i prije nego je sve počelo. No, isplivala je na površinu tek kad su stvoreni ljudi... III. On, pa onda Ona. Na sliku i priliku da ubiju dosadu tamo negdje između Tigrisa, Eufrata i snova. Zanimacija, eksperiment i predmet dokazivanja. Sotona htijući pokazati besmisao svega toga skupa i dokazati da je dovoljan, te da oni ne trebaju, postigao je upravo suprotno. Dimenzija snova za većinu njih je strogo zatvorena i zabranjena, te su grubo spušteni na Zemlju da postanu figurama svevremenske šahovske partije u kojoj se samo prividno ne vidi pobjednik. Barem dok i to ne dosadi i vrijeme se ne dokine. Sve u svemu vrlo zanimljiv eksperiment. IV. Snalažljivost je jedna odlika, predviđanje protivnikovog poteza druga. Uvijek treba imat asa u rukavu, ili pješaka da postane dama, barem u ovom slučaju. KRALJEVSKO OTVARANJE Otvaranje je, možda znate, najvažniji dio svake partije. Osnovni je problem kako steći što bolju poziciju za nastavak. Možda je na početku i previše figura. Nekih se stvari bolje odreći kao naprimjer, teške artiljerije politeista što nanosi veliku štetu protivniku ali ju je vrlo teško kontrolirati i prečesto prelazi na drugu stranu. Ona je prva žrtovana, sa uspjelom namjerom da zavara, ostvari kontrolu centra i prepusti mjesto potezu što će biti naširoko prepričavan. Da bi se on i odigrao trebalo je pripremiti teren. U samom otvaranju figura ljudi su se namnožili, razne rase, kultovi priče i mitovi širili su se Zemljom poput počasti i vodilo se previše zasebnih bitaka. Zato je i Protivnik pristao na kompromis. Odabran je jedan narod za prvu bitku. Potez što je nakon toga odigran, nalazi se u knjigama u mnogo inačica. Neke se priklanjaju jednoj, a neke drugoj strani, no svi priznaju njegovu genijalnost. Pojavom Sina koji je poveo veliku ofenzivu na suparničke redove, dovedena je u pitanje potreba za nastavkom igre. Desetkovani protivnici uzdrmani velikim brojem prebjega djelovali su razbijeno. Ipak, sav prestravljen Suparnik, čije samo ime je opasno spominjati, uvrebao je priliku da ga se riješi. Mislio je da je tako dobio prvu veliku bitku, no zaboravio je na nekoliko stvari, a to u takvoj igri može biti kobno i gotovo uvijek je strogo kažnjeno. V. Šok uzrokovan iznenađenjem često može uzrokovati gubitak svega, a ponajprije integriteta, ako ga uopće imate. Kad u sve to uključite i jednu Ženu, izdvojenu (ne bez razloga) iz mase puzajućih mrava tada imate razlog za oprez i zabrinutost, ali i izglednu šansu za pobjedu... BITKA NA SREDINI TERENA Sjećate li se priče o mijenjanju konstanti? Smrt, kao konačni svršetak svega, prešutno je smatrana jednom od njih. As iz rukava, izvučen u pravi trenutak bilo je Uskrsnuće. Jest da je to Suparnik smatrao prevarom, osjećao se izigran, no zaboravio je prirodu smrti. Smrt nije konačni kraj. Ona predstavlja ulazak u jedinstvo sa Stvoriteljem, potpuno oslobođenje od svih briga i obveza preuzetih u toku igre čijeg trajanja su ljudi kao takvi potpuno nesvjesni. Zaboravio je božansku komponentu Sina, opisanu smiješnom rječju, kao primjerice Ljubav, poradi koje je bilo vrlo teško, ustvari nemoguće potpuno nestati. Promjena zamišljene konstante, bitne kao što je Smrt, presudno je utjecala na ishod igre. Naime, nitko nikada nije rekao da je Smrt konstanta. Pretpostavka postavljena kao ključna premisa u taktičkoj postavi uzrokovala je raspad sistema, koji je mogao rezultirati jedino ponižavajućim krajem ili predajom. Sin je bio poput infekcije, virusa što se nezaustavljivo širio stalno iznova davajući novo značenje Smrti i Ljubavi. Negdje tamo na horizontu, te su se dvije linije spajale, a upravo je to bilo nezamislivo. Sin je umro da spasi čovječanstvo, te bezvrijedne mrave, na koje nitko nije obraćao pažnju. Do tada se na njih gledalo kao na sredstvo nadmetanja, a ne čimbenik ili faktor koji bi mogao donijeti promjenu. Upravo Smrt, što je u svojoj biti značila samo i isključivo Ljubav dovela je do revolucije shvaćanja. Ljudi su postali bitni. Čovječanstvo je dobilo smisao. Kraj igre se bližio. Brzo i nezaustavljivo. VI. Nepojmljivost jedinstva, dva na prvi pogled oprečna pojma, obično dovodi do zbunjenosti, straha i nepovjerenja. Ljudi bi, sami po sebi, teško ispunili namijenjenu zadaću ali poruka što ju je ostavio Sin još je postojala. Virus je bio neizlječiv. Postoji nešto jače od smrti. Što je možda najvažnije, uvijek je na dohvat ruke. Pitanje je samo koliko su ljudi spremni za tim posegnuti. Koliko su voljni vidjeti. VII. Još me uvijek muči voajerizam. Hoću li moći prihvatiti da je sve ovo samo igra? Gdje je tu stvarnost i koliko mi je stalo do ljudi? Kraj igre bit će brutalno brz. No, ranjena je životinja najopasnija. Koliko je tek opasan ljubomoran protivnik povrijeđenog ponosa, stjeran u kut? Svi imamo skrivene male tajne. VIII. Ljubav je postojala i širila se. Protivnik je bio zreo za poraz, tim više što je previdio još nešto neophodno za pobjedu. Ulogu žene. KRAJ IGRE „Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio reče majci: - Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: - Sine! Evo ti majke!” Žena, izdvojena iz mase mrava, postavljena je kao najčvršći štit na branik Sinovljeve ostavštine. Katalizator kraja igre koja, po nekim zakonima razmišljanja, nije smjela imati kraj. Glavni kreator i Zavodnik protivničkih redova ostao je bez rješenja. Ostaje mu poskakivanje u mjestu i povremeno izbijanje na površinu da bi uvijek iznova bio vraćan u okove pod noge Žene, kao konačnu osudu. Rat je dobiven. Pješak je napokon postao Kraljica. IX. Grupa mladića vodila je razgovor o sinoćnjem tulumu, koji se uglavnom svodio na to tko je koliko popio, tko je kome uletavao i tko je gdje povraćao. Njihovu priču povremeno je prekidao usiljen smijeh. Lica su im na trenutke izgledala inteligentno, a ja vjerujem da su i bili takvi, no tema tulum očito je pomalo blijedila i nije više imala onu snagu kao na početku. Sad je na trenutke razgovorom carevala tišina. Kao da sve što bi se moglo reći ne bi imalo smisla. Neka od mrežastih Suknji preko puta povremeno bi im zaokupila pažnju, pogled bi kliznuo uz bedro da završi negdje u mašti svakog od njih ponaosob. Opet isforsirani smijeh i nekakav komentar osuđen do istog časa otplovi u Zaborav. Savjest grize i ne da mira. Kako se lako zaboravlja... X. Ljubav i Smrt. Žrtva i Zamka. Kraj igre i dvije osi što se spajaju. Gdje? Horizont je u magli i ponovno osjećam strah. Igra je teoretski dobivena i nemoguće ju je izgubiti. Ili ipak? Jezičac na vagi je vrlo tanak. Puno toga ovisi o ljudima, a oni, često to zaboravljam, kao u svakom eksperimentu, djeluju u granicama dopuštene pogreške. Slobodne volje. * Vrti se u krug. Sivilo između crvenog i crnog kocka je vlastitog sna. Negdje u tim nijansama zna da je DA odgovor na pitanje: - Je li ovo san? No, ne želi se još probuditi dok ne vidi sve što ga zanima, a on je, na kraju krajeva, svemoguć i može odlučiti koliko će spavati. Treba imati sve što postoji na brizi, ljudi mu ponekad prave probleme, no sad barem ima Ženu... Nekako sa svim tim, stigle su i noćne more. Mogao bi ih se riješiti jednim pokretom prsta kad bi htio, no zasad mu odgovara da bude što ljudskiji. Uskoro će se probuditi i Sotona će mu opet dosađivati svojim izazovima i zanovijetanjem. Možda će mu opet prividno popustiti, da bi na kraju sve okrenuo u svoju korist. Samo ga ne smije podcijeniti, no ako se opet previše razbahati reći će Ženi i anđelima da ga malo stisnu. Ipak je izgubio bitku. Zasad. Nije nikom rekao da ima noćne more. To bi zvučalo apsurdno. No, vidio je grupu mladića kako razgovaraju. Svaki od njih ima potencijal uloženih talenata. Vidjet će se hoće li ih umnožiti... Misli mu se ponovno vratiše na noćnu moru. Mladići su došli u kasino, noseći sa sobom sav kredit i povjerenje, ljubav, žrtvu i smrt uložene u čovječanstvo. Sve to staviše na rulet. Na crno. Vrti se u krug. Sivilo između crvenog i crnog kao kocka vlastitog sna. Bog je otvorio oči. |